– Uloge –

Onaj trenutak kad je padala kiša, jedne noći…

Onaj trenutak kad smo zavoljeli kišu…

U onom trenutku kad smo malo kisnuli.

Bilo je trenutaka kad smo se voljeli najviše na svijetu.

Bili su to trenuci naše slave.

Naša ljubav je uživala na tronu.

One trenutke kad si mi slao pisma.

“Imaš grozan rukopis” u tim trenucima.

Oni trenuci kad riječi postaju omča

onom ko ih izgovara,

i mirna površina vode onom ko ih sluša.

Sjećam se trenutaka koje ti lako zaboravljaš.

Sjećam se trenutaka kada sam ti bila jedini obrok…

Kada si mi bio jedina bura i jedina mirna luka.

Sad je onaj trenutak kad ne znamo volimo li kišu.

Sad je trenutak kad ne trebamo riječi.

Sad je trenutak kad se svi trenuci dešavaju u tom jednom,

koji je bio naš prije nego što je pretvoren u pjesmu.

Nemamo više želja. Nemamo više vremena.

Mi smo samo san nekoga ko voli bajke.

– Gorana Žižović –

uloge

Izvor fotografije: favim.com

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s