– Boje kiše –

Traže me obično noću.

I obično kad kiša pada.

Nalaze me tamo gdje me nema.

Tamo gdje se čekaju sva čuda ovog svijeta.

A ja sam čekala svoje.

Tražili su vodu u kamenu.

Snijeg u pustinji.

Mene, bez tebe…

A ja bih govorila da “slijepi” ljudi ne vide kišu.

Moje čudo ima ime.

Glas, koji ima boju kiše.

Ima oči koje me gledaju,

kao da me vole najviše na svim svijetovima.

Svaku noć me pokrije i ostavlja mi dio svojih snova na jastuku.

A ujutro me budi i podsjeća me kako je lako biti srećan.

Trajalo je dok su kiše pričale priču.

Trajalo je koliko i jedan san o sreći.

Našli su me bosu i pokislu.

Golu, ali bez imalo srama.

Sa ostacima sreće od juče.

Našli su vodu u kamenu.

Snijeg u pustinji.

Našli su mene bez tebe.

Na jastuku je ostalo:

“Sanjaj nas, bar malo.”

Vjerujem ja i dalje u čuda.

Ali bajke ostavljam hrabrijima.

– Gorana Žižović –

Favim.com-8714

Izvor fotografije: favim.com

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s