– Ostala je čežnja –

Pogled se tvoj od mog oka skriva
i vazduh koji dišeš u nekom grijehu pliva.

Promiču sjećanja, pokreti im nagli, 
mi se oslikavamo ko’ gustoj magli.

Prepuštena vihoru tog nezumnog neba, 
riječi se gube, misao koleba.

Nošena nemirom što prostranstva sijeku, 
prolazim kroz oluju i tišinu neku.

U dnu neba lebde naše snage, 
vidim prošlost, sve trenutke drage.

Gube se tragovi nepovratnog puta, 
poslednje nade mračni vihor guta.

Mjesec se uspinje po oblacima sneno, 
oboje gledamo u mrak ukočeno.

Umor me povija, iščezla je sreća, 
a tek smo jedan dah uzeli proljeća.

Zar sve što željesmo neće biti više, 
zar jedna pomrčina i obrise briše.

Zar smo potrošili sve male radosti
i ispili žudnju te zrele mladosti?

Žurim da odem prije zore snene, 
ostaše mi oči češnjom zasjenjene.

– Marica – Marija Krsmanović –

Image

 

Izvor fotografije: favim.com

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s