– Noćas –

I noćas sam išla do rijeke…

Ne sjećam se imena,

ne sjećam se ni sebe,

ali rijeka je pričala tvojim glasom…

Noćas sam pisala pjesmu.

Na jeziku kojim pričaju ljudi bez lica.

Krijem umorne prste i uvijek

čuvam osmijeh za tebe…

Mene je moguće voljeti.

Jutro je daleko, a snove smo već potrošili.

Od stvarnosti nam pravim dom

u kojem ćemo se sakriti.

Naš dom je na vodama modrog neba.

Živimo na brodu od papira.

Znaš li da je lako umrijeti,

ako znaš zbog koga si živio?

A ko želi živjeti zauvijek?!

Sanjati više ne znam.

Sanjaj nas ti, umjesto mene,

a najbolje ostavi za “sutra”…

– Gorana Žižović –

Image

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s